Miloš Krivokapić je osnivač, direktor, koreograf, instruktor i performer u plesnom klubu “Migado” iz Nikšića. Jedan je od osnivača Saveza Sportskog plesa Crne Gore i obavljao je funkciju sekretara Saveza sportskog plesa Crne Gore. Bio je član upravnog odbora Plesnog saveza Srbije i Crne Gore. Plesao je i takmičio se od 1986 – 1991. godine u plesnom klubu Evroritam Sarajevo.

Osniva Plesni klub “Migado” u Nikšiću 1992. godine koji je ujedno i među prvim klubovima sportskog plesa u Crnoj Gori. Položio je za trenera sportskog plesa u udruženju trenera učitelja i voditelja Jugoslavije u Beogradu 1997. godine. Sa svojom suprugom Oliverom koja je došla u klub 1994. godine i bratom Milutinom Krivokapić izvodi veliki broj takmičara sportskog plesa koji su bili nosioci mnogobrojnih državnih i međunarodnih medalja sa raznih takmičenja.

Sa argentinskim tangom se upoznao u Sarajevu 1989.godine. Aktivno pleše i kao koreograf drži treninge i nastupa u argentinskom tangu od 2008. godine. Zadnje 3 godine sa suprugom, kćekom i sinom drže časove tanga i u Dubrovniku.

 Već dugi niz godina promovišete tango ples u Nikšiću. Možete li nam reći nešto više o samom plesu?

Šta više reći o plesu a da nije rečeno. Šta reći o nečemu što vam je u srcu i što iskonski volite. Reći ću vam kroz tango šta je ples. Tango nije samo ples, muzika i poezija, on je prije svega osjećaj koji nosimo u srcu pretvarajući ga u jedinstveni pokret na plesnom podijumu. Tango je hod, ali ne samo po plesnom podijumu, već i čitav hod kroz život. Tango je neodvojiv od osjećaja i osjećaji su neodvojivi od tanga, oni su njegov izvor i osnova. Tango je ravnoteža na rubu snova i svakodnevnog života! Tango je beskrajna prilika.

Ko su polaznici kursa? Da li možda ima polaznika generacije trećeg doba?

Na našim treninzima imamo polaznika svih generacijskih doba.Ono što mene najviše ispunjava na našim treninzima je što možete vidjeti u plesnom zagrljaju kako u radosti igraju i oni koji imaju 18 ,28,38,58 I 68. godina. U grupi za odrasle imamo članove od 16 pa do 60 godina.

Imate radionicu “Tango libertas” u Dubrovniku. Da li je veća posjećenost  u Dubrovniku ili Nikšiću? Ima li razlike među polaznicima koja bi se ticala starosne granice?

U Dubrovniku sa mojom suprugom Oliverom, kćerkom Martinom i sinom Viktorom već tri godine držimo treninge argentinskog tanga i ponosan sam što smo pomogli osnivanje udruge Tango Libertas Dubrovnik.Za ove tri godine stekli smo toliko dobrih prijatelja u Dubrovniku i iz raznih krajeva Hrvatske tako da nam je to najveće bogatstvo u našim srcima. Treninge tanga i drugih plesova držimo još u Nikšiću i Podgorici u plesnom klubu Sonrisa.

Za ovih trideset godina moga trenerskog posla u plesu kojeg volim i kojem sam se posvetio istinski i iz ljubavi napuštajući sve što sam do tada radio širili smo ja i moja porodica kulturu plesa u mnogim gradovima (mislim da smo dostigli cifru i preko petnestak gradova). Poučavali smo ples i kulturu plesa i onda kada je najteže bilo i u onim godinama kada nam je rat na ovim prostorima opustošio naša srca i kada nam je jedini izlaz bio u igri ,radosti , u plesnim zagrljajima. Ako hoćete iskren odgovor najteže mi je bilo i tada i sada zaživjeti ples u  svom gradu koga najviše volim.

Starosnih granica u plesu nema. Plešu ga svi od kada se rode pa dok ne odu tamo negdje kada dodje vrijeme za to. Nadam se da će to biti mjesto gdje su svi u zagrljajima.

Pandemija je uticala na sve aspekte života.  Da li je i u kojoj meri promjenila  rad Vaše škole?

Ova pandemija je sve ono što nije u biti čovjeka a to je da se druži ,da bude radostan da bude u zagrljaju sa svojim prijateljem , djetetom, roditeljem, svojom voljenom osobom , da se raduje životu , igri…Iz ovoga možete zaključiti koliko je to uticalo na ples  i sve ono što ga simbolizuje.

Kakva je situacija sa takmičenjima u vrijeme COVID-a? Da li biste posebno izdvojili neko na kojem ste učestvovali?

Mi u zadnje vrijeme više obučavamo polaznike za plesne večeri i festivale , da se na tim plesnim večerima raduju, opuste, druže, da stiču momente i trenutke kojima će se radovati i davati im snagu kada im bude potrebno u ovoj svakodnevnici života.

Imate li poruku za sadašnje, a i buduće polaznike Vaše škole?

Nikada nije prekasno zapitati se “Jesam li spreman promijeniti život kojim živim”? Nastojte ne opirati se promjenama koje vam dolaze. Umjesto toga dopustite da život živi kroz vas. Ne brinite ako se vaš život preokreće iz temelja. Kako možete znati da je to gdje ste sada bolje od onoga što dolazi?

Eto neka jedna od tih promjena bude i ples u vašim životima.Ako ste za promjenu mi vas čekamo svakog ponedeljka, srijede i petka od 19h u Robnoj kući u Nikšiću na prvom spratu u našoj sali gdje se radujemo plešući u zagrljajima.

Veliki zagrljaj za sve vas od Plesnog kluba Migado.

Sanja Vukićević, Grad Kulture