Da li su djeca sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom dio kulture svojih gradova i da li svojim djelima, svojim umjetninama koje nastaju na svakodnevnim radionicama, u prostorijama Dnevnih centara i van njih, stvaraju svoju umjetnost, kulturu svog života?

Mislimo da da.

Korisnici Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom – Nikšić, kao i korisnici novootvorenog Sektora B, kojim je značajno obogaćena institucija Dnevnog centra, su  individue čiji se kreativni svijet oslobađa uz pomoć, podršku i intuiciju da osjete njihovu  potrebu za izražavanjem ,velikog broja stručnih radnika.

Ako odlučite da pogledate u njihove živote, vidjećete da umjetnost postoji. I da djeca sa smetnjama u razvoju i OSI Dnevnog centra u Nikšiću pripadaju kulturnom životu grada i cijele države.

Opština Nikšić je u partnerstvu sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja i Udruženjem roditelja prije 8 godina, u junu 2010. otvorila Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju želeći da deinstitucionalizuje ovakvu vrstu servisa i zadrži njegove korisnike u porodičnom okruženju.

Danas je Dnevni centar cijeli sistem podrške životu u zajednici, predstavlja sveobuhvatan servis socijalne zaštite djece sa smetnjama u razvoju i OSI, pružajući im podršku u socijalizaciji, potrebnu njegu, rehabilitaciju, radno-okupacionu terapiju, inkluziju kroz sport i druge vidove podrške.

Svako ljudsko biće je jedinka za sebe, svoj svijet i svoja potreba. Svi imamo težnje i želje i jedino što nas u tome razlikuje jeste mogućnost da iste ostvarimo.

Činjenica je da u sistemu u kome egzistiramo i dalje postoje tabui i predrasude sa kojima se nekada boriti, je jednako Don Kihotovskoj borbi sa vjetrenjačama.

Dnevni centar već 8 godina ruši barijere i lomi predrasude svojom predanošću i radom, svojim rezultatima i samom činjenicom da svakodnevno unaprjeđuje život svojih korisnika i njihovih porodica.

Dokaz tome jeste i otvaranje sektora B, sektora u kome lica sa invaliditetom koja su iznad starosne granice od 27 godina, a koja su izgubila korisničko pravo u Dnevnom centru, nastavljaju da budu  u programu podrške života u zajednici i gdje su njihovi dani fokusirani na radno-okupacione terapije, okupacije sportom i svim onim aktivnostima koje teže integraciji OSI u širu društvenu zajednicu u skladu sa njihovim sposobnosima.

Ova javna ustanova, sa velikim poštovanjem možemo reći, je cijeli svijet podrške i šansa da se kreativno izraze i kvalitetno žive svi oni kojima je prirodom života predodređeno da budu drugačiji i zbog toga često diskriminisani. Niko ne zaslužuje da u 21.vijeku živi sa uskraćenim šansama jer je po „društvenoj normi“, rođen drugačiji.

Svi smo posebni i svoji mikrosvjetovi i u skladu sa tim trebamo i živjeti. Zbog toga  jednako pripadamo gradu, svi jednako gradimo njegov kulturni život i dio smo pulsirajuće cjeline koja se u našem slučaju zove Nikšić.