Put ka Zdravlju

Fizioterapija, kao grana medicine, koristi se u procesu liječenja i rehabilitacije pacijenata sa različitim zdravstvenim problemima.Tokom ovog procesa, fizioterapeut primjenjuje različite tehnike, vježbe i terapije kako bi ublažio bol, poboljšao funkcionalnost tijela i pomogao pacijentu da se oporavi.Fizioterapeut Vojin Kostić nam je ispričao svoje iskustvo u radu sa pacijentima i kako pristupa procesu izliječenja, naglašavajući važnost redovnog vježbanja.

1.Koliko dugo radite kao fizioterapeut i kakvo je vaše iskustvo u ovoj oblasti?

Kao terapeut, radim od 2019. godine, kada sam završio studije u Igalu. Nakon toga, odradio sam volonterski staž u Institutu dr. Simo Milošević, da bih potom počeo da radim u Fizio Centru. Svakodnevno se trudim da napredujem i postanem bolji fizioterapeut i čovek.

2.Kako biste opisali pristup koji koristite u tretiranju pacijenata i kako se prilagođavate individualnim potrebama svakog pacijenta?

Pre svega, ja svakog pacijenta posmatram kao čovjeka koji ima određeni problem, a ne samo kao osobu koja pati od bolova u leđima, ramenima, vratu, nogama i slično. Suštinski, svaki put prvo se ispričamo i upoznamo kako bismo izgradili prijateljski odnos. Tek tada zajedno započinjemo proces rehabilitacije. U zavisnosti od problema, koristimo odgovarajuće metode kako bismo im pomogli. Međutim, uvek se trudim da pre svega budem prijatelj tom pacijentu, a tek onda terapeut, jer verujem da jedino tako mogu postići dobar rezultat.

3. Koji su to zdravstveni problemi sa kojima se najčešće susrećete u Fizio Centru?

Najčešći problemi sa kojima se susrećemo su bolovi u kicmi, posebno u donjem delu leđa, koji sve češće pogađaju mlađu populaciju. Takođe, česti su bolovi u vratu, ramenu, kolenu i kukovima. Deformiteti kičme, loša postura i gojaznost su takođe neki od problema sa kojima se često susrećemo.

4.Koje tehnike i terapije najčešće primjenjujete u svom radu i za koje stanje su one najefikasnije?

Što se tiče terapija, to obuhvata elektroterapiju, gde koristimo različite fizikalne agense za smanjenje i tretiranje bolova i određenih drugih simptoma. Takođe, primenjujemo kineziterapiju ili terapiju vežbom, gde koristimo osnove kinezi terapije, PNF tehniku, DNS tehniku i mnoge druge vrste vežbi koje smo naučili tokom godina i staža. Dodatno, koristimo aparature kao što je spinalna dekompresija, koja se pokazala vrlo efikasnom u lečenju diskus hernije, kao i shock wave terapiju za probleme sa upalama i hroničnim tegobama tetiva i ligamenata. Takođe, primenjujemo akupunkturu. Trudimo se da iskoristimo sve ove tehnike kako bismo pomogli pacijentima.

5. Kako procenjujete napredak pacijenata tokom terapije ?

Svakodnevno se odvija konstantna komunikacija i razmena informacija između pacijenta i terapeuta, kako bismo procenili bol, stanje, ukočenost, raspoloženje, pa čak i sam izgled pacijenta. Evaluacija stanja pacijenta se vrši redovno, na osnovu čega donosimo zaključke o njegovom poboljšanju ili eventualnom pogoršanju. Ukoliko primetimo da je u lošijem stanju, prilagođavamo terapiju njemu, a ako je u boljem stanju, nastavljamo sa primenom terapije koju smo započeli, sve dok se pacijent potpuno ne oporavi.

6. Kako se nosite sa izazovima u radu sa pacijentima i kako radite na održavanju motivacije pacijenata tokom terapije?

Možda je motivacija najveći problem u rešavanju problema. Pacijenti su uglavnom motivisani dok osećaju bol, ali čim bol prestane, motivacija se smanjuje. Međutim, tada je ključno raditi na prevenciji, kako se ti bolovi ne bi vratili. Kontinuirana komunikacija i pokazivanje da terapija daje efekte igraju važnu ulogu. Upoređivanje osećaja bola kada je prisutan sa osećajem nakon što bol nestane trebalo bi jasno ukazati na ono za čim pacijent treba da teži. Nema univerzalnog protokola ili jasnog rešenja. Kroz razgovor, komunikaciju i ohrabrivanje pacijenta, kao i podršku porodice i prijatelja, motivacija se podiže, što daje pozitivne rezultate.

7. Kako procjenjujete značaj edukacije pacijenata o njihovom zdravstvenom stanju i kako podstičete pacijente da preuzmu aktivnu ulogu u svom oporavku?

Edukacija pacijenta o svom stanju je od ključne važnosti za dalji oporavak. Kada pacijent postane svestan svog problema, mnogo se više angažuje i aktivnije uključuje u proces rešavanja. On nije samo pasivni posmatrač u procesu rehabilitacije, već glavni akter. Naša uloga je da ga usmeravamo i pomognemo, ali ključno rešenje leži u samom pacijentu. Ako on razume šta se dešava i šta je u pitanju, lakše će pristupiti i znatno više pomoći sebi.

8. Koje vrste pristupa koristite za prevenciju povreda i održavanje opšteg zdravlja kod pacijenata?

Kada nema bola, favorizujemo vežbanje u bilo kom obliku – bilo da pacijent vežba kod kuće, napolju, samostalno ili u grupi, sa fizioterapeutom ili trenerom, nema razlike. Važno je održavanje fizičke kondicije, povećanje mišićne snage i fleksibilnosti, jer to je ključno za prevenciju nastanka određenih problema.

Autor Milijana Vujović