Milica Jeftova Mićović – poslednja crnogorska heroina epske poezije. Bila je opsjednuta slavnom junačkom prošlošću Crne Gore, njenim prvacima i herojima, velikim bitkama ali i velikim ljubavima.

Upravo na tom starom četvrtastom ognjištu do kojeg je dolazila na koljenima nastala je sva njena snaga. Tu je gledajući knjige ispisivala svoja prva slova, ona od kojih će kasnije iz pepela sa ognjišta nastati ljubavni stihovi i spomenari kojima broja ne zna, popjevke i napjevavanja, rukotvorine, zagonetke, pitalice i sentence no i najljepši deseterci pretočeni u više od 80  pjesama i 5 zbirki poezije od kojih najljepše i danas od zaborava čuva 16 narodnih pjevača uz strune svojih gusala.

Kada je napunila 17 godina napisala je svoju prvu epsku pjesmu „Pogibija viteza iz Markovine“, iliti ona čuvena , jedna od najpoznatijih guslarskih – Pogibija popa Mila Jovovića.

Vapila za saznanjima iz istorije i tradicije, pisala o ratovima i tragedijama ali i ljudskim ranama i patnjama. O životu.