Koka je bila pionir nikšićkog ugostiteljstva u privatnom sektoru. U svojoj kući. 1963. godine  otvorila je kafanu koja je postala svojevrsna znamenitost grada, u kojoj su osim mještana, česti gosti bili glumci, slikari, sportisti, boemi, šaljivdžije.

Pored ugostiteljstva Kokina druga ljubav bilo je  KUD “Zahumlje” gdje je dugi niz godina milozvučnim sopranom dominirala u horskim i solističkim nastupima širom bivše Jugoslavije. Koka je u 54-oj godini bila prvi glas Crne Gore na koncertu u Bijelom Polju. Bila ženski boem i bekrija.

Životni put odveo je u Italiju, ali su Crna Gora i Nikšić uvijek bili u njenom srcu.

Mnogo puta je Koka, u periodu sankcija u Crnoj Gori, nalazila načina da svom narodu dopremi humanitarnu pomoć, posebno ljekove, uz odobrenje nadležnih organa italijanskog Crvenog krsta  lokalnih kanonskih vlasti koji su znali kako u njihovom crkvenom horu dominira Kokin sopran. Nazvali su je crnogorski slavuj.

U jednom tekstu o Koki Bratislav Bato Kokolj, novinar, zapisa “Koka, svakoruki patriota i humanista…Riječju – legenda”