Andrea je mlada, talentovana i svestrana ličnost. Rođena je 1996. godine u Nikšiću, gdje je završila osnovnu i srednju školu kao dobitnica diplome “Luča”. Takođe, Andrea je bila učenica osnovne i srednje muzičke škole “Dara Čokorilo” na odsjeku za klavir. Učestvovala je  na brojnim,  kako državnim tako i međunarodnim takmičenjima.

Trenutno je na petoj godini studija na Medicinskom fakultetu koje redovno završava sa prosječnom ocjenom A.

Andrea je stipendista  Opštine Nikšić i Ministarstva prosvjete Crne Gore.

Photo: Privatna arhiva

Andrea, pored Gimnazije, završili ste osnovnu i srednju muzičku školu “Dara Čokorilo”. Godine 2015. upisujete Medicinski fakultet na Univerzitetu Crne Gore. Otkud želja za studiranjem medicine?

Mislim da je ovo najteže pitanje koje mi ljudi godinama unazad postavljaju. Najteže jer nemam onu bajkovitu priču koju većina ljudi sličnog ili istog izbora ima: “Medicinu volim oduvijek  i to je  moja želja” … Ne, naprotiv.

Kroz školovanje sam uvijek imala  suprotna interesovanja. Klavir me je, čini mi se, dugo vukao ka akademiji.  U jednom periodu arhitektura je bila definitivni izbor i to pred sami kraj srednje škole. Dugo sam crtala ljude, pa popravljala “greške” u crtama lica misleći da super baratam linijama i da će moj izbor ipak biti arhitektura. No, deda, za kog sam bila mnogo vezana,  oduvijek je imao želju da budem doktor, kako je on znao reci “doktoLica”. Onda sam se malo laički pozabavila medicinom, čitala, gledala, slušala i došla do zaključka da su one linije na papiru možda ipak bile znak za nešto drugo, da su možda korekcije “grešaka” fizionomije lica pokazivale drugi pravac.

Kao i svi srednjoškolci, malo pogubljena, sa mnogo interesovanja, dijametralno suprotnih, odluka je ipak pala na medicinu, čini mi se, u tom trenutku, mnogo manje iz sopstvene želje, a malo više iz želje da nekog ko je moje djetinjstvo činio srećnim, učinim ponosnim.

Medicinski fakultet važi za jedan od najtežih Univerzitetskih jedinica. Vi ste trenutno na petoj godini studija koje završavate sa prosječnom ocjenom A. Šta Vam budi želju za uspjehom?

Medicina ne ostavlja prostor za polovično i djelimično. Medicina zaista nije “običan” poziv, profesija, više je životno opredjeljenje. Generalno, čini mi se, da je sami prosjek i ocjena više trenutak jer, ponekad,  zavisi malo i od sreće, spleta okolnosti itd. A učenje i posvećenost je uvijek ista. Nema prostora za greške, polovična učenja, neposvećenost. Kad svu svoju energiju i volju usmjerite na samo jednu stvar onda je uspjeh neizostavan.

Photo: Privatna arhiva

Da li ljubav prema medicini i želja za pružanjem pomoći drugima predstavlja osnovu za bavljenjem ovim poslom?  Šta biste Vi rekli, da li je humanost ključna?

Svakako da je ključna. Vjerujem da mnogima zvuči kao prazna priča ili fraza, ali  samo studiranje zahtijeva mnogo odricanja.  Zaista veliki period svog života posvetite prvo knjizi a onda kad prođe taj “formalni dio” studija, većina vremena je posvećena pacijentu, zato zaista na medicinu ne gledam kao na nešto što treba da prođe ili da se završi. Kad upišete ovaj fakultet birate da date sebe onima kojima ste potrebni, da svoje vrijeme podredite onima kojima je pomoć potrebna a da najveća pobjeda bude pomoći drugima. Da ne postoji ljubav bilo bi nemoguće raditi takav posao.

Tokom studiranja, učestvovali ste na raznim kongresima i seminarima. Posebno ste izdvojili “X Međunarodni kongres za antimikrobnu terapiju i terapiju kancera “, zbog čega?

Radi se o velikom kongresu na kom je prisustvovao veliki broj Evropskih stručnjaka iz različitih domena medicine. Bila je zaista čast, a sa druge strane i velika odgovornost izlagati rad na takvom kongresu.

Photo: Privatna arhiva

Član ste MoMSIC-a, volonterske organizacije pri Medicinskom fakultetu. Možete li nam reći nešto više o tome?

MoMSIC je volonterska nevladina organizacija, pri Medicinskom fakultetu u Podgorici, zasnovana na slobodnom povezivanju i udruživanju studenata medicine radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva. Jedan od naših glavih projekata jesu studentske razmjene. Punopravni smo član IFMSA (International Federation of Medical Students’ Associations) u okviru koje obavljamo svoje aktivnosti. U mom komitetu SCORA bavimo se najviše reproduktivnim zdravljem i podizanjem svijesti stanovništva o važnosti, načinu prevencije i skladnom ponašanju vezanom za isto.

Za kraj, gdje vidite sebe za desetak godina?

S obzirom da posao kojim ću se baviti podrazumijeva proces učenja i sticanja znanja kroz cijeli život, ne razmišljam mnogo o dalekoj budućnosti, niti postavljam sebi prevelike ciljeve. Voljela bih da ostanem odgovorna i predana svom poslu te da isti radim najbolje moguće.

Jelena Mitrović, Grad kulture