Da li vas je nekad zadesila situacija zbog koje ste poželjeli da se izolujete od svih, da se osamite i izgubite kontakt sa svim ljudima koji vas okružuju, pa čak i sa onim najbližim? Da li su vas crne misli toliko preokupirale da su postale nešto sa čim se budite i ono sa čim se borite, čak i u snovima? Koliko ste puta pomislili da je odustajanje pravo rješenje za sve? Odustajanje od obaveza, posla, ljubavi, ispita, pa čak i od života?

Postoje dvije grupe ljudi. Oni koji na život gledaju pozitivno, uprkos svim nedaćama koji ih snađu, oni koji se vode životnom parolom „ko zna zbog čega je to dobro“. Pak, s druge strane, imamo i one ljude koji na ”malu” životnu prepreku gledaju kao da se svijet oko njih ruši.

Možda će vam jedna drevna japanska vještina pomoći da problem sagledate iz druge perspektive, a zadobijene ožiljke prebolite i učinite ih čak i vidljivim.  Da li ste nekad čuli za japansku tehniku, kintsugi? Smatra se da je ova umjetnost nastala u XV vijeku kada je japanski šogun slomio omiljenu šolju za čaj i poslao je nazad u Kinu na prepravku. Kada mu je šolja vraćena, ponovo sastavljena metalnim ankerima, bio je veoma razočaran zbog njene narušene ljepote. Pozvao je poznatog japanskog zanatliju da pronađe bolje rješenje.  Zanatlija je ponovo slomio šolju a zatim ponovo spojio pukotine ispunjajući  ih zlatom. Linije slomljenosti su učinle šolju ljepšom. Čin popravke slomljenih predmeta se naziva kintsugi. U moderno doba kintsugi kolekcionarstvo je postalo izuzetno popularno, toliko da su neki majstori ovog zanata optuživani da su namjerno slamali vrijedne stare stvari kako bi ih „pozlatili“ i učinili vrijednijim u krugovima antikvara.  Cilj same tehnike je da upotrebom iste, predmet postane bolji, jači, estetski ljepši, čime će se istaći sama njegova istorija.

Photo: counsellor.care

Kintsugi tehniku možemo primijeniti i na nama samima. Ova drevna vještina umesto da pukotine i ožiljke prikrije, ona teži da ih učini vidljivim i sa novim kvalitetima.  Ponekad je dobro osjetiti udarce života ali samo onoliko koliko je to dovoljno da nas isti ojačaju i da pomoću njih osjetimo koliko smo u suštini jaki. Život nam daje onoliko koliko možemo podnijeti. Sa svakom novom preprekom koju uspijemo da pređemo, tada, u stvari,  upoznajemo novog sebe, mijenjamo  viđenje nekih stvari, učimo da živimo sa onim što nas je zadesilo. Naravno, niko ne bira da bude dio saobraćajne nesreće u kojoj će izgubiti dio tijela,  niko ne želi da trpi porodično, vršnjačko  nasilje, da stres u  adolesentnim godinama bude uzrok raznih bolesti, da finansijsko (ne)stanje utiče na psihičko, zdravstveno… ali, bitno je ići dalje.

Photo: dailyartmagazine.com

Kao primjer možemo uzeti velikog Betovena i njegovu životnu priču. Ludvig van Betoven pretrpeo je teški oblik tinitusa kada je imao 31 godinu, što je vremenom dovelo do hroničnog, a kasnije i do potpunog oštećenja sluha. Uprokos tragediji, to ga nije spriječilo da njegov rad i dalje bude vanvremenski. Njegova djela su nastavila da budu obilježena snažnim muzičkim tonovina koja su pratila neverovatan spoj snage i brzine.

Tomas Lanir Vilijams III, poznatiji pod pseudonimom Tenesi Vilijams, bio je veliki američki dramski pisac i jedan od najznačajnijih dramskih pisaca dvadesetog vijeka. Odrastao je u problematičnoj porodici koja mu je poslužila kao inspiracija za većinu djela. Sa pet godina mu je postavljena dijagnoza difterije, zbog čega su mu noge bile paralizovane dvije godine, a posledica tog stanja je bila ta da mu je obavljanje osnovnih poslova bilo uskraćeno.  Potom ga je majka počela podsticati da koristi maštu, a u trinaestoj godini poklonila mu je pisaću mašinu. Osvojio je dvije Pulicerove nagrade za dramu: za komad Tramvaj zvani želja 1948. i za dramu Mačka na usijanom limenom krovu 1955.

U našoj kulturi, nesavršenosti se ne prihvataju, prikrivaju se.  Upravo zbog toga, Kintsugi tehnika nam pokazuje kako na  ožiljke treba gledati kao na nešto što je dio nas i što nas čini autentičnim, jedinstvenim, drugačijim, posebnim. U njima se pronalazi ljepota. Ponekad je potrebno biti slomljen kako bi uvidjeli jačinu nas samih, naše snage i volje.

Photo: pinterest.com

„Svijet svakoga slomi, ali naposletku ispadne da su neki jači na slomljenim mjestima.“ Ernest Hemingvej

Jelena Mitrović, Grad kulture