Pavle Apolonovič Rovinski (1831-1916) bio je ruski istoričar, etnolog, antroplog, filolog i botaničar.  U Crnu Goru došao je 1879. godine i sa prekidima ostao u njoj 27 godina. Izučavao je crnogorsku istoriju, kulturne i obrazovne prilike, stanovništvo, kulturno-istorijske spomenike i dr. Prešao je čitavu Crnu Goru pješke i to u crnogorskom odijelu. U narodu je bio jako omiljen i cijenjen a i na crnogorskom dvoru. Tako je u čuvenoj ediciji u više tomova pod nazivom: Crna Gora u prošlosti sadašnjosti ostavio  dragocjene podatke o Nikšiću, kao i o cijelom nikšićkom kraju. Mi ćemo navesti jedan od njih, a to je njegovo viđenje Jerininog grada u Župi.

Pavle Rovinski

Između ostalog on piše: ,, … Župa je smještena u dolini r. Gračanice, a grad se nalazi u vrhu te doline blizu u njoj zadnjeg sela Morakova na desnoj obali Gračanice, na prilično visokom brdu. S južne strane ga zaobilazi potok Smrdan, naokolo se prostiru doline, a iza njih visoke planine Prekornice, odakle se u poslednje vrijeme s probijanjem kolskog puta dovozi drvo u Nikšić. Grad ima nepravilan oblik zato što zid ide rubom planine, koji ga i iskrivljuje, ali uglavnom on predstavlja pravougaonik. S tri strane se taj brijeg spušta okomito i samo s jedne, iako se i njome treba uspinjati, nema veće strmine. Tamo je i jedina kapija.

Spoljni zidovi, kolko su ostali čitavi, kvalitetno su ozidani krupnim kamenom, ali je vrlo malo ostalo čitavo. A unutra je sve srušeno, tako da se ne mogu primijetiti ni temelji zidova, koji su ga morali dijeliti na dijelove. Može se samo primijetiti da je bio dijeljen na tri približno jednaka dijela. Prva dva odjeljenja od ulaza kroz kapiju sada su zatrpana tucanikom, a prije su to mogli biti rezervoari za vodu. Postoje dvije kule i dva ispusta u obliku bastiona. Eto to je sve što se može vidjeti.

Taj grad je, mora biti, postojao vrlo davno kada je po njemu dobila ime i rijeka Gračanica…. To nije bio grada za odbranu kraja od neprijatelja, nego da bi držao taj kraj pod svojom vlašću…“[1]

Rovinski ne pominje zašto je ovaj grad u narodnom predanju ostao zapaćen kao Jerinin grad.

Zato ćemo ukratko objasniti. Postoji legenda da je ovaj grad podigla Jerina, žena Đurđa Brankovića. Legenda je zasnovana na činjenici da se za mnoge gradove smatra da su građevine Đurđeve Jerine, ili kakao je narod nazivao Prokleta Jerina. Međutim, ova legenda se ne temelji na istorijskim izvorima[2].

Miodrag Ćetković . Grad kulture

[1] P.A.Rovinski, Crna Gora u prošlosti i sadašnjosti, tom IV, Izdavači centar ,,Cetinje“, Cetinje, Centralna narodna biblioteka ,,Đurđe Crnojević“, Cetinje, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića Sr. Karlovci, Novi Sad, 1994, str. 504.

[2] zupa.today/jerinin-grad-html.