Nakon četvrt vijeka inicijativa , molbi , zahtjeva , dopisa i planova. Nikšić je dočekao da ,,sin njegovog kraja „ ministar prosvete i crkvenih djela u vladi Kraljevine Crne Gore , Mirko Mijušković iznese pred Ministarski savjet, molbu nikšićkih odbornika i da uz saglasnost kralja Nikole , dobije odobrenje za otvaranje Držane niže gimnazije u Nikšiću. 

  Zvanični akt Ministarstva prosvete stigao je u Nikšić 3. septembra 1913.godine, u kojem se obavještava lokalna  uprava da je „ otvaranje četvororazredne gimnazije u Nikšiću definitivno riješeno. Uz odobrenje NJ. V. Kralja Gospodara. “[1] Za profesora i upravitelja Državne niže gimnazije u Nišiću, 30.septembra, postavljen je Mihajlo Bukvić , koji je istu dužnost do tada obavljao u Podgoričkoj gimnaziji. Kao upravitelj profesor Bukvić je odmah pristupio poslu  i rešavanju problema koji su predhodili zvaničnom otvaranju gimnazije. Koja ce prvo biti smještena u zakupljenoj kući Vuka Krivokapića ( na uglu današnjih ulica Novaka Ramova i Vuka Mićunovića).[2] U „ Glasu Crnogorca “, 19. oktobra, oglašen je prijemni ispit, za upis u Nikšićku gimnaziju, zakazan za 25. i 26. oktobar, na koji se mogu javiti učenici sa završenom osnovnom školom , starosti izmedju 10 i 14 godina.[3]   Od 154 kandidata prijamni ispit su položila njih 94 , dok su ostali odbijeni. Ti prvi učenicu su većinom poticali iz Nikšićke nahije , Šavnika , Danilovgrada , Morače , Goranjska i Bileće . Njihova imena su sačuvana u izvještaju profesora Bukvića, u  Knjizi zapisnika sa prve redovne sjednice 11. novembra  1913.godine.

Državna niža gimnazija u Nikšiću svečano je otvorena 21.novembra 1913. godine .  U  telegramu koji je pročitao predsjednik opštine S. Kustudić , koji su nastavnici ,učenici i građani uputili kralju Nikoli i ministru Mijuškoviću , izražava se zahvalnost i uvjerenje „ da će mladi učenici Gimnazije u „ bijelom Onogoštu “ biti na korist miloj Domovini  i pokazati da Crnogorac  , junak na bojnom polju postaje junak na polju prosvjete.“  Istoga dana stigao je odgovor od kralja u kome je zahvalio i poručio nastavnicima i učenicima. „ Priznaću Vam i Ja i Crna Gora ako od mladih stvorite zdravu osnovicu , te da oni postanu čestiti i sposobni radnici na kulturnom unapređenju Otadžbine , kao što su njihovi stariji učinili za njeno proširenje i slavu junačku“.[4]

Ratne godine i nepovoljni uslovi, iscrpljeli su i onako mala materijalna sredstva kojima su raspolagali nastavnici i stanovnici nikšićkog kraja , te tako doprinijeli gašenju Državne niže gimnazije u Nikšiću , uprkos naređenju okupacione komande da nastavi rad.

Miodrag Ćeković , Grad kulture

[1] ACG , ( Ministarstvo prosvete i crkvenih djela ).BR 1970. , Cetinje , 1913.

[2] Veljko Šakotić , Nikšić u knjaževini Crnoj Gori , Nikšić 1996. Str232.

[3] Glas Crnogorca, br 42 , Cetinje 1913.

[4] Glas Crnogorca , br 47. Cetinje 1913.