Inicijativa za otvaranje škola u Nikšiću, potekla je još dok je Nikšić bio pod turskom vlašću. Da bi zvanično podnijeli molbu, upravi Bosanskog vilajeta, predstavnici trideset nikšićkih porodica  u septembru 1872.godine da im odobri podizanje i otvaranje zgrade osnovne škole za njihovu djecu.  Nakon što su ispunjeni neki dodatni zahtjevi, Vilajetska prosvjetna komisija izdala je nikšićkim hrišćanima dozvolu za podizanje škole.[1]

Sledećih godina je izgrađena školska zgrada na imanju Mujice Danilovića, ali nastava u njoj nije otpočela sve dok Nikšić nije ušao u sastav Crne Gore.  1878.g. u Nikšiću su počele da rade dvije osnovne škole , prva, u februaru, Slovenskog dobrotvornog odbora u Petrogradu , za djecu izbjeglih hercegovačkih porodica tokom ustanka 1875-1878.g. i druga u septembru koju je osnova knjaz Nikola za djecu iz varoši i okoline.   Ruska dobrotvorna društva su pritekla u pomoć izbjegloj djeci u Crnoj Gori i Dalmaciji otvarajući škole i internate. Atanasije Vasiljevič Vasiljev, predstavnik Slovenskog dobrotvornog odbora u Petrogradu , početkom 1878.g. zajedmo sa G.A. De Volanom je osnovao škole u Grahovu i Nikšiću.  Škola u Grahovu je otvorena u kući kapetana Jovana Kovačevića i imala jeu četir odelenja oko 400 izbjeglih dječaka i djevojčica.[2] Dok je za školu u Nikšiću mjesna vlast besplatno ustupila prostorije u zgradi ranije turske bolnice. Školu je pohađalo 150 izbjegle djece, od kojih je 30 siročadi živjelo u školi. [3]

Vlast knjaza Nikole je krajem 1877.godine , otpočela pripreme za otvaranje škole u Nikšiću, 18.septembra 1878.godine , prvi učitelj pop Šćepan Martinović , obavijestio je depešom Steva Čuturila, glavnog školskog nadzornika, da su ,, vrata škole u Nikšiću otvorena đacima u zgradi nekdašnje turske vojne bolnice “. u školi je bilo upisano oko 70 đaka.  Otvaranjem škole u Nikšiću iskrsao je jedan prosvjetni politički problem, jer su muslimanske porodice odbijale da svoju đjecu upišu u školu. Problem dospio do knjaza, koji shodno odlukama Berlinskog kongreza i obavezama koje je Crna Gora preuzela o slobodama i poštovanju prava manjina , daje poruku i naredbu za muslimanske porodice, u kojoj između ostalog stoji : 1. Da su u tamošnjim školama sve vjeroispovjesti iste. /2. Da sva muška đeca u Knjaževstvu , bilo koje vjere podliježu školskoj dužnosti. / 3. Da nikšićka škola nije ni hrišćanska ni muhamedanska, no skupna. / 4. Da učitelj te škole ima učiti znanje i vještine,  a ne vjeru. / 5. Da muhamedansku đecu uči vjeri hodža , i da radi toga mora dva puta na neđelju dolaziti u školu, ili, ako voli, đeca k njemu da ih uči u vjeru. / 6. Da će se u toj školi poštovati muhamedanski zakon i običaji. / 7. Da u petak neće biti škole. / 8. Da muhamedanska đeca ne smiju biti u školi kad pop uči nauk hrišćanski.  Nakon ove knjaževe poruke i naredbe izvršen je popis i upis muhamedanske djece , njih 24 je počelo pohađati školu.  U decembru 1880.godine, knjaz Nikola je posjetio školu ,  ,, sa đecom razgovarao kao sa sinovima i svima siromašnim darivao novac za knjige.[4]

U jesen 1886.godine , u Nikšiću je otvorena ženska osnovna škola, a prva učiteljica je bila Anđa Đurašković.  Do 1900.godie u Nikšiću i okolnim kapetanijama radilo je 19 osnovnih škola , od kojih 13 državnih , ostale su izdržavale mjesne vlasti i đački roditelji. . sledeće 1901/02.godine su otvorene još četiri škole : u Riđanima , u Ozrnićima, U Petrovićima i u Bezuju.

Skolske 1902/03.g. , po odobrernju knjaza Nikole škola je premještene u bolnicu ,, Knjaginja Zorka“.  Iste godine su počele pripreme za izgradnju školske zgrade koja je sagrađena 1906.godine.

Miodrag Ćetković , Grad kulture.

[1] Veljko Šakotić, Nikšić u knjaževini Crnoj Gori, Nikšić 1996.g. str 181.

[2] Isto. Str 198.

[3] Isto,

[4] Glas Crnogorca, br 51. Cetinje 1880.

Tekst.