Na području Nikšića postoje mostovi iz različitih vremenskih epoha, počev od rimskog perioda, pa do vremena kada je Nikšić ušao u sastav Crne Gore. Oni danas predstavljaju svojevrsno svjedočanstvo naše bogate kulturne baštine.

Most na rijeci Moštanici je nastariji kameni most u opštini Nikšić. Potiče iz Rimskog perioda. Dugačak je 31 metar i satoji se iz pet velikih polukružnih lukova koji se oslanjaju na masivne stubove i riječnu obalu. Na mostu se nalazi i pet manjih olakšavajućih otvora polukružnog obllika. Zidan je pravilno tesanim kamenom.[1]

Most na rijeci Moštanici

Most na Duklu je kameni most podignut  početkom XIX vijeka. On je bio zadužbina uglednog Hadži-Ismaila  Lekića po kome i nosi ime. Dug je 110 metara, a ukrašava ga osam polukružnih nejednakih otvora. Mjesto na kome je most podignut je izuzetno važno i nije slučajno izabrano, jer se tu rijeka Bistrica ulijeva u Zetu.  Preko mosta vodio je karavnski put prema Gacku i Mostaru, Foči i Višegradu. Most na Duklu štitila je kula na mostu. U kuli je bio smješten sedmi buljuk(četa) regularnog tabora vojske.[2]

Most na Duklu

Most Vuka Mićunovića izgrađen je 1888. godine.  Na mjestu današnjeg Vukovog mosta postojao je most iz turskog perioda i zvao se Begov most. Preko ovog mosta iz turskog perioda vodili su putni pravci prema Risnu i Trebinju. Porušili su ga Crnogorci sa vladikom  Petrom I i Rusima 1807. godine prilikom napada na Onogošt. Tako su prelasci preko nadošlih rijeka koje okružuju Nikšić, u kišnim periodima, bili skopčani sa velikim teškoćama i opasnošću.  Knjaz Nikola je prilkom posjete Nikšiću 1888. godine naredio da se umjesto Begovog mosta podigne novi, koji će nositi ime čuvenog crnogorskog junaka[3].

Most Vuka Mićunovića

Carev most u Nikšiću nosi ime po ruskom caru Aleksandru III. Most je projektovao inženjer Josip Slade. Kamen temeljac za podizanje mosta položio je vojvoda Božo Petrović, 23. maja 1894. godine. Radove na mostu vodio je iskusni neimar Miloš Lepetić. Nadnice radnicima isplaćivane su u žitu koje je Crnoj Gori kao pomoć slala Rusija.

Most je izgrađen za nepunih šest mjeseci. Rađen je od tesanog kamena, na njemu ima 18 otvora, dug je 269 metara.[4]

Carev most

Most je 20. oktobra iste godine, otvorio za saobraćaj knjaz Nikola. Tom prikom on je između ostalog rekao: ,,Ko učini pristupačnijem grad nikšićki u zemane zloga vremena i vodenijeh poplava, nego vi? Pri podanašnjijem bujicama voda svaki će od vas u naš lijepi grad moći doći da ni svoga opanka ne skvasi.“ Na kraju besjede knjaz je naložio da se novi most nazove Carev ,,u znak zahvalnosti i ljubavi prema velikom bolesniku i dobrodjetelju“ ruskom imperatoru Aleksandru III, koji je tih dana bio na umoru.[5]

Modrag Ćetković , Grad kulture

[1] Vladislav Kasalica, Kulturna baština Crne Gore, Kulturni centar Bar, Bar, 2008, str. 102.

[2] Slobodan Drobnjak, Sait Š. Šabotić, Muslimansko/Bošnjačko stanovništvo Onogoškog-Nikšićkog kraja 1477-2003, Almanah, Podgorica, 2005, str. 287.

[3] Veljko Šakotić, Nikšić u Knjaževini (Kraljevini) Crnoj Gori, Nikšćić, 1996, str. 112.

[4] Isto, 113.

[5] Glas Crnogorca, br. 46, 1894. godine