Aprila 1881. godine održana je osnivačka skupština Društva nikšićke čitaonice. Bilo je to prvo kulturno-prosvjetno udruženje u oslobođenom Nikšiću. Prilikom osnivanja čitaonica je imala 46 članova. Većina prvih članova Društva bili su trgovci i zanatlije, učitelji sveštenici i nekoliko državnih glavara. Prvi predsjednik Društva nikšićke čitaonice bio je Maksim Šobajić. 

Osnivanju čitaonice prisustvali su i dva poznata evropska naučnika: ruski etnolog, istoričar, arheolog Pavle apolonovič Rovinski i Bernard Švarc, docent na Kraljevsko-saksonskoj rudarskoj školi u Frajburgu.  Naime, toga dana u društvu Rovinskog koji je već dvije godine bio u Crnoj Gori, Švarc je istraživao nalazišta minerala i tako je toga dana dospio u Nikšić.  Saznavši da se otvara čitaonica oni su prisustvovali njenoj osnivačkoj skupštini i o tome događaju ostavili interesentne zabilješke. Švarc je u svom djelu Montenegro, objavljenom 1883. godine u Lajpcigu između ostalog napisao: ,,… Kad nastade najdublja tišina, predsjednik još jednom uze riječ i primijeti da  društvo stupa u život pod blagonaklonom zaštitom predstavnika dvaju velikih naroda, njemačkog i ruskog, pa da je zato skupština odlučila da u slavu te srećne okolnosti, nas, Rovinskog i mene, imenuje počasnim članovima društva o čemu će nam biti poslane umjetnički izrađene diplome. Jedno takvo odlikovanje nijesmo mogli primiti ćutke. Zato sam i ja uzeo riječ i, davši izraza našoj srdačnoj zahvalnosti, ispoljio svoju radost što sam ja ovdje našao tako mnogo parlamentarnog umijeća. Iz toga moram da uočim da je Crna Gora na najboljem putu da u svim pravcima stupi u red modernih kulturnih država. ..“[1]

U prvoj godini rada Čitaonica je imala 55 članova.  Godinu dana poslije osnivanja izvršene su izmjene u upravi. Za predsjednika je izabran Đuro Popović, koji je na toj dužnosti bio i 1883. godine. Čitaonica  je knjige dobijala uglavnom putem poklona, a primala je prvih godina nakon osnivanja i 16 listova iz mnogih slovenskih zemalja.

Iako je radila u veoma skromnih finansijskim uslovima interesantno je napomenuti da je 1883. godine Čitaonica učestvovala u prikupljanju priloga za prenos kostiju pjesnika Branka Radičevića iz Beča u Sremske Karlovce. Prikupljeno je 33 forinte i 55 novčića[2].

Društvo nikšićke čitaonice sa malim prekidima tokom burnih ratnih godina nastavilo je da postoji i radi, istina tokom vremena mijenjala je ova značajna kulturna ustanova ime i danas postoji pod imenom JU Biblioteka Njegoš. Za mjesec dana navršava se 140 godina od osnivanja ove značajne kulturne ustanove u Nikšiću.

Miodrag Ćetković , Grad kulture

[1] Veljko Šakotić, Nikšić u Knjaževini (Kraljevini) Crnoj Gori, Nikšić, 1996, str. 243.247.

[2] Isto, str. 248-249.