,, Siromašna zemljo, imaš narod go,

Al možeš gordo reći: imaš Vučji Do;

Pred junaštvom tvojim Sparta bi se skrila

i Ahiles s njom.“

(Odlomak iz pjesme ,,Černa Gora“ bugarskog pjesnika Ivana Vazova)

“Bitka na Vučijem Dolu” Petar Lubarda

Do početka crnogorsko-turskog rata, poslednjeg u 19. vijeku, doći će juna 1876. godine, a povod za rat ponovo je bio ustanak u Hercegovini. U ovaj rat Crna Gora je ušla s namjerom da dobije teritorijalno proširenje u Hercegovini, sjevernoj Albaniji i Primorju i da izdejstvuje priznanje državne nezavisnosti. Operacije crnogorske vojske započele su jula 1876. godine i to na prostoru Hercegovine. Nakon nekoliko manjih sukoba, došlo je do bitke na Vučjem Dolu ( 16/28. jula)[1].

Turska vojska teško je poražena. Poginuo je jedan od osmanskih komandanata, Selim –paša, dok je drugi, Osman –paša zarobljen[2]. Crnogorsko-hercegovačka vojska zaplijenila je 5 brdskih topova, oko 3000 pušaka, veliki broj sabalja, zastava i drugog ratnog materijala. Kada se govori o gubicima ratujućih strana, malo su kada izvještaji tačni. Muhtar-paša je u svom izvještaju naveo da je na Vučjem Dolu izgubio 1300 vojnika, dok crnogorski izvještaji pominju čak cifru od 4000 poginulih turskih vojnika[3]. Martin Đurđević, u svojim Memoarima sa Balkana navodi: ,,…U ovoj bitki poginu  119 Crnogoraca, a bilo je ranjenih do 220…“[4] Gavro Vuković u Memoarima, preuveličava broj poginule turske vojske i pominje cifru od 8000, a da je na crnogorskoj strani bilo 48 poginulih i 72. ranjena.[5]

Na Vučjem Dolu, na maloj zaravni sa lijeve strane lokalnog puta Vraćenovići-Crkvice, podignut je 1958, na betonskom postolju (155 x140 x15 cm) a 2006. godine  proširen na  na 3,20 x 3,20 m, na četiri betonska stuba (46 x 40 x 50 cm) i metalnom ogradom, spomen obeližje od lijepo obrađenih četvorougaonih mermernih ploča u visini 4,40 m i debljine 505 x 40 cm, na kojem je uklesano:

,,NEUMRLIM JUNACIMA SA VUČJEG DOLA.

ZAHVALNO POTOMSTVO 1876-1958.“

Spomenik je otkriven 28. jula 1958. godine na svečanosti povodom 82. godišnjice ove slavne pobjede nad Turcima. Spomenik je otkrio i tim povodom govorio Nikola Kovačević-Stari, član Predsjedništva SFRJ. U znak zahvalnosti i trajnog sjećanja na ovu slavnu pobjedu Crnogoraca i Hercegovaca, u Nikšiću je jednoj ulici dato ime-Ulica vučedolska[6].

Miodrag Ćetković, Grad kulture

[1] Živko M. Andrijašević, Šerbo Rastoder, Istorija Crne Gore, Centara za iseljenike Crne Gore, Podgorica, 2006, str. 204.

[2] Živko Andrijašević, Dinastija Petrović Njegoš, Narodna knjiga/ MIBA BOOKS, Podgorica, 2016, str. 473.

[3] Vojislav Miljanić, Bitka na Vučjem Dolu, Nikšić, 2016, str. 130.

[4][4] Martin Gjurgjević, Memoari sa Balkana 1858-1878, fototipsko izdanje, Narodna bibleteka  ,,Njegoš“ Nikšić, 2018, str.125.

[5] Vojislv Miljanić, nav.djelo, str. 130.

[6] Veljko Bijelić, Spomen-obilježja oslobodilačkih ratova u opštini Nikšić, Nikšić, 2014,  str.20