Uspon Onogošta u srednjem vijeku prekinulo je osmansko osvajanje 1465. godine. Turci su porušili osvojeni grad i napuštili ga, tako da nemamo pomena o stalnim turskim vojnim posadama u Onogoštu u XVI i XII vijeku[1].

Zbog čestih sukoba plemena Nikšić sa Turcima, bilo je namjera da se podigne utvrđeni grad još 1661. godine. Gradnji se , međutim, pristupilo tek 80-ih godina XVII vijeka, kada se Turska našla pod udarom članica Svete lige i pobunjenih podanika. Turci su, mogli očekivati pad Novog i Risna, pa su pravovremeno pristupili organizovanju nove odbrabene linije i podizanju novih graničnih utvrđenja. Kada je Novi pao, osnovna utvrđenja, na ruševinama srednjovjekovnog grada Onogošta, bila su već gotova. Godine 1688. tvrđava  Onogošt je imala posadu od 120 vojnika. Kasnije je grad proširen i još više utvrđen. Obimniji radovi izvođeni su 1700. do 1705. godine. Onogošt je uskoro postao najveća i najznačajnija turska tvrđava i vojno uporište u Hercegovini. Njegova posada tada je brojala više stotina vojnika[2].

Onogošt se prvo razvija kao gradsko naselje unutar zidina a kasnije i van njih. Prve kuće među zidinama Donjeg grada sagradili su Muslimani izbjegli iz Risna i Novog[3]. Dubrovčani to naselje već  1712. godine nazivaju ,, nova varoš Nikšića“.  Za Turke je on kasaba Onogošt. U njemu je sjedište nahije, kadiluka i kapetanije.  Nikšićki kadija se još dugo vremena nazivao kadijom novskog kadiluka, što govori da su organi turskih vlasti i sudstva iz Novog prešli u ovaj grad i u njemu nastavili da obavljaju svoje funkcije za te krajeve[4].

Od kraja XVII vijeka do 1883. godine, Onogošt (Nikšić) će se razvijati u stilu orjentalnih gradova koji su bili pod osmanskom vlašću. U njemu će biti podignuto više  raznih vjerskih i drugih objekata, koji su gradu davali izgled vojnog, tranzitnog i trgovačkog mjesta[5]. Turska posada  ostala je u Onogoštu (Nikšiću) do 27. avgusta (po starom kalendaru) 1877. godine, kada je vojni zapovjednik miralaj Skender-beg predao ključeve grada knjazu Nikoli Petroviću.[6]

Miodrag Ćetković , Grad kulture

[1] Veljko Šakotić, Nikšić u Knjaževini (Kraljevini) Crnoj Gori, Nikšić, 1996, str. 89-90.

[2] Istorija Crne Gore, knj.III, Titograd, 1975. str. 523-524.

[3] Veljko Šakotić, nav.djelo, str. 91.

[4] Istrorija Crne Gore, knj.III, str. 523.

[5] Slobodan Drobnjak, Sait Š. Šabotić, Muslimansko/ Bošnjačko stanovništvo onogoškog- nikšićkog kraja 1477-2003. Podgorica, 2005, str. 67.

[6] Veljko Šakotić, nav.djelo, str. 92.